Početna strana Karte Kontakt
Pustinjak Pustinjak Pustinjak

Pustinjak

Kao i Luda, Pustinjak je lutalica; a njegova kaludjerska odora, protorip za Ludinu kapu, povezuje ih kao braću po duhu. Medjutim, hod ovog starog putnika se više meri nego Ludin; i on ne gleda preko svog ramena. On, takodje, više ne uzima u obzir ono što je prošlo; asimilirao je iskustva prošlosti. Nema potrebu ni da posmatra udaljene horizonte u potrazi za mogućnostima. Zadovoljan je sadašnjim trenutkom. Njegove pci su širom otvorene da prime sve - šta god to bilo. On će to primiti i nositi se sa tim prema svojoj sopstvenoj svetlosti.

Njegova svetiljka izgleda kao vremenski simbol za jednu osobu, mistika punog razumevanja. Gde god da Papin glavni akcenat leži na religijskom iskustvu po propisima Crkve, Pustinjak nam nudi mogućnost pojedinačnog presvetljenja kao univerzalnog ljudksog potencijala, iskustvo ograničeno za kanonizirane svece, ali dostupno, do odredjenog stepena, svakolikom čovečanstvu.

Plamne koj Pustinjak nosi može predstavljati suštinu duha prisutnu u svemu živom - ta centralna suština smisla koja je nauhvatljivi peti element, koji prevazilazi četiri elementa svetovne stvarnosti. On nam nudi unutarnje svetlo čiji zlatni plamen tera duhoni haos i tminu.

Prema jungu, potraga za smislom je glavni pokretač kroz koji svi drugi aspekti psihe, uključujući i ego svesnost, dolaze do izraćaja. Za razliku od Frojda koji je govorio da je potraga za sopstvom proizašla iz seksualnog libida, Jung je verovao da impuls ka smislu postoji od rodjenja kao svojevrstan instinkt u ljuskoj psihi. On je smatrao da je čovek po prirodi religiozna životinja. Kada bismo prihvatili ovu premisu, postalo bi nam jasno da nas je sadašnja devitalizacija konvencionalnih religioznih simbola, zajedno sa slomom porodične strukture, sve ostavila sa jednom ogromnom prazninom unutar same srži našeg bića. Malo čudo da sm plen za laćne bogove i da je naša neiskorišćena "strastvena intenzivnost" na usluzi djavolu.

Čovečja prevladavajuća potreba je da se oseća strastveno u vezi sa nečim - da pronadje smisao i svrhu ka odeo velikog plana koj prevazilazi brige ega - da posveti svoj život i energiju služeći nekom višem autoritetu. Kao što znamo, mi gotovo uvek započinjemo naš put ka svesnosti tako što projektujemo ovaj autoritet na neke eksterne osobe u našoj okolini (otac, predsednik, kralj, car, Papa, sveštenik, sudija, guru itd.). U našem tarot serijalu, do sad smo pratili junaka dok on kuša neke od ovih arhetipskiih figura po redu. Sada se suočava sa Pustinjakom. Ukoliko je otvoren za poruke ovog kaludjera, on će pratiti njegov primer tako što će početi da otkriva i neguje sopstvenu unutarnju iskru, kao što je to uradio Pustinjak. Ako je junak spreman da posmatra i da sluša, Stari Mudrac mu može pomoći da pronadje sopstvenu lampu. Ali, ako junak nije još uvek zreo za Pustinjakovu poruku, on može da je pogrešno tumači na razne čudne načine.

Identifikovanje sa bilo kojim arhteipom u bilo komk dobu, može imati katastrofalne posledice. Može se desiti da čovek postane odvojen od skale ludske dimenzije; ili, slomljen pod težinom nemogućeg, može postati depresivan. U oba slučaja, ono ljudsko je uništano. Posta je činjenica da je arhetipski karakter nadljudski. Niko ne može postati arhetipska figura. Svaki takav pokušaj je beznadežan i sadrži elemente tragedije. Ali, kada mlada osoba zameni svoju srećno-ludu kapu pustinjakovom kapuljačom, rezultat izgleda duplo gori: tako izgleda da je on, ne samo krenuo ka nemogućem, već je i zanemario zlatne potencijale koji pripadaju mladima. To je kao da se njegov unutrašnji kalendar gadno zamrsio.

U Egu i arhetipu, Edvard Edinger raspravlja o značenju reči "samoća" kao što j eupotrebljenaj u jednom od Gnostičkih Gospela. On ističe da se u originalnom grčkom reč "sam" ili "usamljen" može prevesti i kao "ujedinjen". Kao ilustraciju, on navodi sledeći pasusu iz Tomasovog gospela: "Ja (Isus) kažem: 'Kada se neko nadje sam, biće pun svetla: ali kada s eneko nadje podeljen, biće pun tame.'" Ipak, neizbežno je da onaj koji postigne oveakvu vrstu unutarnjeg jedinstva mora da plati Prometejevu cenu usamljenosti, krivie i patnje. U "Odnosu izmedju Ega i Nesvesnog", Jung ističe ovu ideju ovako:

Knjiga postanja prikazuje čin nastajanja svesnosti razbijanjem tabua, kao da je dobijanje znanja značilo da je sveta granica profano prekoračena. Postanje je svakako u pravu u tome da je svkai korak više ka većoj svesnosti neka vrsta Prometejske krivice. Kroz ostvarenje, bogovima je na neki način oduzeta vatra. To znači da je nešto što je pripadalo nesvesnim silama iščupano iz svjoih prirodnih veza i podvedeno pod svesni izbor. Čovek koji je uzurpirao novo znanje pati, ali transformacija uvećanja svesnosti čini da više čovek ne liči na sebe. On će svakako uzdignuti sebe iznad nivoa ljudskosti ("on će postati kao Bog"), ali čineći to, on se takodje otudjio od ljudskosti. Bol ove usamljenosti je Božja osveta...

Onaj koji je postigao bilo koji stepen samoostvarenja je "usamljen" u odnosu na tok kojim ide svet, i on je osudjen da ostane takav dok ostali - svako u svoje vreme i na svoj način - dostignu sličan stupanj prosvetljenja. Više od usamljenika, kaže Jung, samo čovečanstvo vrlinom svog jedinstvenog kapacitata za svesnost, stoji usamljeno na ovoj planeti, odsečeno od svih drugih živih bića svojom psihičkom različitošću.